PORODICA I PRAVA DETETA

 

Načelo zaštite porodice i djece, koje je prisutno u svim ustavnim odredbama, kao i odredbama međunarodnih dokumenata, dalo je novu dimenziju i značaj roditeljskom pravu.

Već u načelnim opredjeljenjima koja imaju prvenstveno ideološki, etički i vaspitni značaj, naglašava se društvena briga za porodicu, odnosno za društvene aktivnosti koje treba da osiguraju istinsku zaštitu djece. Roditelji i dalje imaju stanovita prava i odgovornosti prema djeci, ali u ostvarivanju tih dužnosti pojavljuje se i država. To ima za posljedicu ograničenje roditeljske autonomije. Kompetencije u domenu obrazovanja, vaspitna i zaštitna funkcija nisu više u isključivoj nadležnosti porodice. Konvencija o pravima djeteta, mijenja sliku roditeljskog prava, koja sankcionirajući sveobuhvatnu zaštitu djece postavlja kao osnovno pravilo u postupanju sa djecom, zaštitu "najvećeg interesa" djece. Normiranje različitih prava djece, odgovornost roditelja i najvećeg interesa djeteta, te uvođenje novih pravnih instituta, predstavljaju osnovne elemente u priznanju identiteta djeteta kao subjekta SUI GENERIS. Porodično zakonodavstvo je i kod nas zaista realiziralo načela demokratske porodice, uvažavanje djeteta kao ravnopravnog subjekta, posebno u odnosima sa njegovim roditeljima, izjednačenje bračnih drugova u sferi ličnih i imovinskih odnosa, demokratizaciju ustanove razvoda braka, izjednačenje bračne i vanbračne djece, ne samo u odnosu na roditelje nego i odnosu na druge srodnike, uvođenje potpunog usvojenja kao najkvalitetnijeg vida dječije zaštite, te naglašene ingerencije društva u oblasti roditeljskog prava, kao i priznavanje, istina samo nekih, dejstava vanbračnoj zajednici.

ZAKLJUČAK

Porodica spada u red osnovnih i najtrajnijih društvenih grupa. Ona je funkcionalna zajednica sa ciljem zadovoljavanja bioloških, socijalno-ekonomskih i kulturnih veza i odnosa. Ona je, prije svega biološka i edukativna grupa i to je njena osnovna društvena sadržina od postanka do najnovijeg doba.

Zbog složenosti same prirode i funkcije koju ima porodica, prirodno je da su se pojavile mnoge teorije kako bi se porodica i njena povijest razumjeli. Tipologija većine filozofa je sljedeća: Totemski klan, Velika porodica i Individualna porodica.

Porodica je podložna promjenama. Promjene koje su se dešavale u evolutivnom razvoju porodice, uticale su na porodično pravo.

Veoma su važna prava djeteta i odnosi roditelja i djece. Svako dijete koje je rođenjem zasnovalo roditeljski odnos, može steći status bračnog i vanbračnog djeteta.

Dužnosti roditelja prema djetetu su, prije svega, čuvanje i vaspitanje djeteta, obrazovanje, zastupanje i naravno izdržavanje djeteta. Međutim, dolazi do promjena u vršenju roditeljskog prava i potrebno je poduzeti neke mjere za zaštitu djeteta.

Roditeljsko pravo traje dok postoji potreba za njim. Ono prestaje sa punoljetstvom, sticanjem poslovne sposobnosti ili smrću jednog ili oba roditelja.

Dijete može mnogo da nauči od roditelja. Sve što mu pokazuju radosno i s uživanjem, ono će s radošću i uživanjem prihvatiti. Roditelji trebaju uvijek pokazivati djetetu da vjeruju da je njihovo dijete u suštni dobro. Trebaju pokazivati koliko su ponosni na njega i da su sretni što im dijete dozvoljava da dijele njegov svijet.

Najveći osjećaj sigurnosti djetetu dolazi iz roditeljskog odnosa. Okružite ih ljubavlju!!!