Svi ponekada imamo i lepe i ružne emocije. Kada smo srećni često taj osećaj delimo sa najbližim osobama. A kada smo tužni, uplašeni, depresivni, besni, povlačimo se u sebe i taj osećaj ne delimo ni sa kim. Potreban nam je savet ili mišljenje nekoga ko je stručan da nam pomogne ali se ne usuđujemo ikoga da pitamo. Razlog znamo samo mi. Od danas na našem sajtu imate mogućnost da uz najveću diskreciju - uz šifru, postavite pitanje stručnjaku psihologu- psihoterapeutu i da pročitate odgovor. Koristeći šifru zadržavate potpuno pravo na diskreciju a stručan odgovor dobijete na našem sajtu u roku od 48h.



Ukupno: 795
Juče: 132

Danas: 396


 

  

PSIHOLOG RADMILA GRUJIČIĆ
psihopomoc2012@yahoo.com

Pratite nas na Facebook-u

Psiho centar Psihomedica
https://psiho-centar-psihomedica.business.site/


Šizofrenija

Naziv shizofrenija znači rascep duše, raspadanje duševne ličnosti bolesnika. Uzrok ovom najčešćem duševnom poremećaju još nije pouzdano utvrđen. Zbog sličnosti nekih znakova ove bolesti sa ponašanjem i reakcijama koje se normalno sreću u pubertetu, smatralo se da je bolest posledica poremećaja u ovom periodu čovekovog života. Međutim, ta shvatanja su odbačena zbog javljanja shizofrenije kod osoba kod kojih je pubertet već odavno završen, i to bez naročitih teškoća. Ranije se ova bolest nazivala "mladalačko ludilo". Pošto se bolest može javiti i posle dvadest pete-tridesete godine, ovaj naziv odbačen je kao nepogodan.

Suština shizofrenije sastoji se u rascepkanosti, rasklimatanosti pojedinih psihičkih funkcija. One kod bolesnika nisu uništene, samo veza između njih je labava, tako da događaji ne aktiviraju u dovoljnoj meri osećanja, mišljenje, nagone i stremljenja ili ih, ponekad, aktiviraju preterano. Bolesnik se povlači u sebe. Zbog ovako nenormalne koordinacije psihičkih funkcija postaje nerazumljiv okolini i okolina njemu. Razvitak čovekov u celini, a naročito razvitak psihičkog života, stalni je proces obnavljanja i akcije. Razvitak psihičkog života najvećim delom zavisi od sredine, zajednice, drugih ljudi, jer je psiha, uglavnom, regulator održavanja odnosa između jedinke i sredine. Ako se pojedinac, što shizofreni bolesnik i čini, u periodu najaktivnije borbe povuče iz spoljnjeg sveta u svoj specifični, unutrašnji, gde vladaju sasvim drugačiji procesi, neupotrebljivi, i nekorisni za sredinu, onda dolazi, što je i epilog shizofrenije, do propadanja, zapuštanja bolesnikove ličnosti.

Početak bolesti je često neprimetan: pošto se najčešće javlja u mladalačkom uzrastu, teško ga je, ponekad, razlikovati od uobičajenih odstupanja u ponašanju mladih. Jedan od raznih znakova shizofrenog procesa jeste gubitak osećajne topline za najbliže srodnike (roditelje, braću i sestre). Na ovo se nadovezuje pad vitalnih dinamizama: čudna rasejanost, indiferentnost mladog bolesnika za sve što se dešava oko njega, nezainteresovanost za sopstvenu budućnost, za osvajanje započetog poziva.

Uzeto sa sajta IZVOR






Sva prava Zadržana Agencija 'Autentik'