Svi ponekada imamo i lepe i ružne emocije. Kada smo srećni često taj osećaj delimo sa najbližim osobama. A kada smo tužni, uplašeni, depresivni, besni, povlačimo se u sebe i taj osećaj ne delimo ni sa kim. Potreban nam je savet ili mišljenje nekoga ko je stručan da nam pomogne ali se ne usuđujemo ikoga da pitamo. Razlog znamo samo mi. Od danas na našem sajtu imate mogućnost da uz najveću diskreciju - uz šifru, postavite pitanje stručnjaku psihologu- psihoterapeutu i da pročitate odgovor. Koristeći šifru zadržavate potpuno pravo na diskreciju a stručan odgovor dobijete na našem sajtu u roku od 48h.



Ukupno: 991
Juče: 132

Danas: 592


 

  

PSIHOLOG RADMILA GRUJIČIĆ
psihopomoc2012@yahoo.com

Pratite nas na Facebook-u

Psiho centar Psihomedica
https://psiho-centar-psihomedica.business.site/


Polni odnos bez ljubavi

Ima mnogo razloga zašto neko stupa u polni odnos bez ljubavi. To npr. čine mladići i djevojke koji su odrasli u sredini u kojoj nisu vidjeli ljubavi među polovima niti su osjetili ljubav te sredine prema sebi. Takvi ljudi često ostaju seksualno primitivni, tj. siromašni emocijama u iskazivanju svoje polnosti, sirovi u polnom ponašanju. Oni ne poznaju ljubavi, pa je ne traže niti je znaju dati, iako u dubini duše ipak čeznu za njom. Drugi razlog je zatrovanost nekih mladih ljudi patrijarhalnim shvatanjima odnosa polova. Tako muškarci često misle da prema djevojci i ne smiju pokazati osjećanja ako žele sačuvati muški ugled, odnosno da moraju što prije djevojku posjedovati kako bi dokazali svoju muškost. U istom duhu odgojene djevojke smatraju da moraju prihvatiti takvo ponašanje svojih partnera i pomiriti se sa podređenošću svoje ženskosti i njenim iskorištavanjem od strane "voljenog" mladića. Još jedan uzrok polnih odnosa bez ljubavi jest neurotičnost nekih djevojaka i mladića. Jak osjećaj manje vrijednosti i nesigurnost u sebe podstiču neke ljude da potraže mogućnost potvrđivanja sebe i svoje vrijednosti u nečemu u šta ne moraju uložiti puno napora i upornosti. Neurotici su često i erotofobi (grč. eros - ljubav, fobia - strah), plaše se ljubavi jer joj se ne osjećaju doraslima. Stvarna seksualna revolucija - dakle odbacivanje svega preživjelog, bolesnog i nakaradnog u odnosu polova - ne sastoji se u tome da mladi ljudi bez mnogo ustručavanja stupaju u seksualne odnose. To su oni u većoj ili manjoj mjeri uvijek radili. Prava seksualna revolucija sastojala bi se u tome da iz odnosa polova uklonimo sve ono što je u njemu neprirodno, bolesno i štetno po čovjeka. Morali bismo ljubav učiniti nužnim sadržajem svake prisne veze između muškarca i žene. Polni odnosi bez ljubavi povlače sa sobom određene posljedice koje čovjeka oštećuju, jer djeluju negativno. Prva posljedica polnih odnosa bez ljubavi jest seksualni promiskuitet (lat. promiscuus - izmiješan). Tako zovemo polni život u kojem pojedinac često mijenja seksualnog partnera, stupajući sa njim samo u vrlo površnu, kratkotrajnu polnu vezu, ne unoseći u nju nikakve osjećaje. Seksualni promiskuitet oštećuje čovjeka jer mu ne dopušta da u polnom životu nađe sve ono što od njega očekuje. Svaki čovjek, i primitivni i patrijarhalni, i neurotični i "savremeni", teži za emotivnim doživljajem prisnog dodira s drugom polovinom, bez obzira što to često ili uopšte nikako ne želi priznati jer "ljubav ne postoji". Zato je razočaran i nezadovoljan samim sobom što ga još više čini razdražljivim, nesnošljivim i agresivnim prema drugim ljudima. To je neurotična projekcija agresivnosti prema sebi na svoju okolinu. Patrijarhalan muškarac se guši u seksualnom promiskuitetu jer je to tobože dokaz njegove velike muškosti, vještine zavođenja i njegovih "muških" prava. On se boji da bi ga "ljepša polovina", pri njegovom apsolutnom emocionalnom predavanju, mogla "pročitati", uočiti slabe tačke i na kraju raniti pravo u njegovu ahilovu petu ili da bi ga mogla "držati u šaci", zarobiti osjećanjima, opteretiti ga obavezama. Zato ne dopušta da se ijedna njegova veza učvrsti, tačnije da se obogati ljubavlju. Poseban oblik seksualnog promiskuiteta jest prostitucija. Prostituisana osoba pristupa polnom odnosu isključivo iz materijalne koristi, uz naplatu, a bez ikakve nagonske želje ili osjećajne potrebe za partnerom. Ona prodaje svoje seksualne usluge a to kupuje, odnosno prostituisanu osobu iskorištava, čovjek koji je sklon krajnjim oblicima seksualnog promiskuiteta. Prostitucija je socijalni i psihološko-pedagoški problem. Njezina je pojava uvijek u vezi sa životnim standardom, društvenim odnosima i s moralom određene zajednice. Uslijed dužeg bavljenja ovim poslom, odnosno prodaje svog tijela, prostituisana žena sve više propada i fizički i psihički. Seks sa muškarcem zapravo joj se gadi, ona prezire muškarce, a polnost gubi za nju životnu vrijednost. Zato je prostitutka sa svojom mušterijom seksualno izuzetno hladna. Kad je muškarac uvjeren u njenu strastvenost, obmanut je vještinom njezine glume, što je sastavni dio tog zanata. U kupljenim seksualnim odnosima, muškarac može odmah imati sve što želi. Naprotiv, u normalnom polnom životu mora osvajati, često biti suzdržan i obziran. U odnosu sa prostitutkom muškarac je sebičan, na njeno zadovoljstvo se tu ne misli. Zato se takav muškarac teško navikne da u normalnoj polnoj vezi uzima u obzir i svoju partnerku i da se prilagođava i njenim potrebama. Prostitucija privikava muškarca na seksualni promiskuitet, pa mu je kasnije teško ostati vjeran jednoj ženi. On gubi osjećaj odgovornosti prema ženi. Zbog svega toga prostitucija otežava stvaranje zdravih bračnih zajednica jer koči psihoseksualno dozrijevanje muškarca. Veza sa prostitucijom uvijek je znak muškarčeve seksualne primitivnosti koja se svodi samo na neobuzdano iživljavanje nagonskih potreba. Prostitutkama obično odlaze sadistički i mazohistički nastrojeni ljudi koji se uzbuđuju tako što svojoj partnerki nanose bol ili je nastoje, u toku seksa, sami osjetiti. To čine i oni koji kupovanjem ženskog tijela nastoje sebi osigurati mogućnost da se iživljavaju na nastran način. Za prostitutkama posežu i muškarci koji se u svojoj polnoj ulozi osjećaju nesigurno. Kad su nesposobni osvojiti sebi ravnu ženu, kad se ne usuđuju pristupiti ženi na normalan način, kad nemaju strpljenja za razvijanje emocionalne veze sa ženom ili ne žele preuzeti nikakvu obavezu, onda bježe tamo gdje je za seks dovoljan samo novac. U ženi ne postoji urođena želja da se daje slučajnom prolazniku, a najmanje da to čini za novac. Naprotiv, žena više nego muškarac traži u polnoj vezi osjećajnost, ljubav i vjernost. Prostitucija je za ženu neprirodan oblik polnog ponašanja koji se kosi sa osnovnim svojstvima ženske psihe. Pokušavalo se dokazati da su prostitutke bića s natprosječno jakim seksualnim nagonom, upravo neka nezasita stvorenja koje zajednica sa jednim muškarcem ne može zadovoljiti!? No tu apsurdnu tvrdnju pobija opštepoznata činjenica da su prostitutke sa svojim mušterijama redovno hladne, a s muškarcem kojem se podaju iz naklonosti nastoje održati trajniju polnu vezu ili svoje polne potrebe zadovoljavaju sa ženskim osobama prema kojima nema emotivno odbojan stav.




Sva prava Zadržana Agencija 'Autentik'